Demineralizirana voda

- proizvedena pomoću destilacije ili uređaja za obrnutu osmozu

 

Voda = H2O. Ovo je međutim samo kemijski opis, jer se voda kao takva u prirodi ne pojavljuje.

 

   Voda je odlično otapalo te na svom putu upija razne tvari, i.o. i minerale. Samo na taj način ti anorganski minerali dospijevaju do biljaka (voće, povrće …).

   Ovaj kemijski postupak postoji od početka svijeta. Prvi organizmi (jednostanični i višestanični) isključivo su se hranili mineralima iz vode, te je taj postupak i do danas nepromijenjen. Jedino količine mineralnih tvari su se uvećale, pošto su se i organizmi promijenili, povećali. Pošto količina mineralnih tvari iz vode više nije pokrivala njihove potrebe, potražili su druge, jestive izvore (biljke, životinje).

   Milijunima godina i do danas, nepromijenjeno, svaki organizam može koristiti i preraditi anorganske mineralne tvari koje su otopljene u vodi. Prema svakoj drugačijoj teoriji, razvoj ljudskih bića ne bi bio moguć. Čovjek kroz evoluciju kod toga nije ništa izmijenio, a ako anorganski minerali ne odgovaraju današnjem čovjeku, zašto evolucija kod toga nije ništa izmijenila? Vremena za selekciju je bilo dovoljno.

 

   Voda sa visokim udjelom mineralnih tvari (1g/l) ima stupanj zasićenja od 2-8%. Stoga još uvijek može upiti 92% mineralnih soli. Masti, ulja, stanice, vlakna, itd., s vodom tvore određenu mješavinu kod koje nije moguće zasićenje.

   Npr. Kod vode i masti, premalim udjelom vode, mješavina postaje viskozna. Kod vode i alkohola, premalim udjelom vode, povećava se koncentracija alkohola, ali ne dolazi do zasićenja vode. Već zbog te činjenice, količina mineralnih tvari u vodi, ne igra nikakvu ulogu kod apsorbiranja i izlučivanja toksina iz tijela.

 

   Pitka voda, prema organizmu, ne bi trebala djelovati agresivno već neutralno, te bi trebala provoditi jednu od glavnih zadaća, kao „špediter“ – transportirati tvari u i iz organizma.

   Demineralizirana voda (pH vrijednost od 5,5 - 6,5) svojevoljno upija tvari iz organizma koje on možda ne želi dati. Takve odluke generalno treba donositi organizam sam, pošto on najbolje zna što je najbolje za nas.

   Demineralizirana voda doprinosi prekiseljavanju organizma. Ne samo zbog već kisele pH vrijednosti, već zbog toga jer se takva voda prvo zasićuje mineralnim solima do neutralizacije, pri čemu upija te mineralne soli iz organizma, što dovodi do još veće kiselosti organa i vezivnog tkiva. Tek nakon tog „prisilnog“ zasićenja, voda počinje obavljati svoje „špediterske“ zadaće.

  

   Nažalost, voda ne razlikuje „dobre i loše“ mineralne tvari, već se jednostavno zasićuje do neutralizacije, te zbog toga pitka voda ne bi trebala biti u obliku gladne, demineralizirane, sintetske tekućine.

 

   Količina mineralnih tvari koju uzimamo s vodom ovisi o vrsti vode te o količini koju pijemo, što u prosjeku iznosi oko 8% dnevno potrebne količine. Pritom količina pojedinačnih mineralnih soli (kalcij, magnezij, natrij, klorid,…) nije odlučujuća, već elektrolitski sastav vode, dakle ukupna količina otopljenih mineralnih soli.

   Za izlučivanje toksina, najbolja je nezagađena, obična pitka voda. Važan faktor je naravno, količina koja se pije, pogotovo kod terapeutskih tretmana.

  

   Kod tjelesnih napora istroši se veća količina tekućine iz tijela. Nadoknađivanje te tekućine demineraliziranom vodom može dovesti do znatnih tjelesnih problema, pa sve do kolapsa cirkulacije.

   Stoga sportaši piju tekućine bogate mineralnim tvarima kako bi se spriječila demineralizacija organizma. Kod toga opet nije važna količina pojedinih minerala već ukupna količina mineralnih soli - elektrolitski napitak.

   Pošto čovjek kroz noć izluči do 1,5 litara vode, također je mora nadoknaditi vodom koja sadrži mineralne soli.

 

Tvrdnje proizvođača uređaja za obrnutu osmozu:

 

            „…naš organizam nije u stanju iskoristiti anorganske minerale…“

         „…minerali se u vodi nalaze u obliku koji naše stanice ne mogu iskoristiti. Tek nakon

što biljke minerale obrade i pretvore ih u organski oblik, može ih naše tijelo preraditi…“

 

Istina međutim izgleda malo drugačije:

 

         „…već neko vrijeme oblijeće nas destruktivna ideja da čovjek „ne može iskoristiti anorganske minerale, koji bi uvijek trebali biti organski… a štete prouzrokovane anorganskim mineralima mogu se popraviti uzimanjem destilirane ili pomoću obrnute osmoze demineralizirane vode…“ „

         „…minerali su uvijek anorganski. Kationi natrija, kalcija, kalija, magnezija i nekih metala učinkovito se koriste u biokemiji već preko 120 godina u obliku klorata, fosfata i sulfata. Minerali zadržavaju svoje „anorganske“ osobine i u biljkama i u ljudskom tijelu, što njihovim životno važnim funkcijama ne prouzrokuje nikakve smetnje…“

         „…minerale u vodi nalazimo u njihovim elementarnim spojevima, potpuno iste kakve i naše stanice prirodnim putem mogu i iskoristiti…“

Hans-Heinrich Jörgensen

Podpredsjednik Njemačke federacije biokemičara

http://www.nam.de/themen.htm

Prof. Dr. Helmut Heseker

Sveučilište Paderborn

 

   Moramo se zapitati kako smo samo sa tim „nesnošljivim anorganskim mineralima“ u pitkoj vodi, kroz tisuće godina, pa do otkrića obrnute osmoze, uopće mogli preživjeti ?

  

   Očito da svaki proizvod treba svoju prodajnu filozofiju i strategiju, bez obzira što se osobine ili rezultati proizvoda ne podudaraju sa zakonima Prirode.