Sustavi za filtriranje obrnutom osmozom

Preko 90% filtara na tržištu bazira se na obrnutoj osmozi.

 

Prodajni trik s elektrolizom
Elektroliza.pdf
PDF-Dokument [308.2 KB]
Mjerenje provodljivosti vode za piće
Mjerenje provodljivosti.pdf
PDF-Dokument [183.7 KB]

 

Demineralizirana voda proizvedena pomoću obrnute osmoze, nije namijenjena za piće.

 

Sve što je tehnički izvedivo, ne mora

odmah biti i podnošljivo za nas ljude…“

 

Demineralizirana voda najbolja je u primjeni kao procesna voda (ljekarne, akumulatori, glačala, itd.).

Na što treba paziti kod ovakvih uređaja:

  • Uređaji za obrnutu osmozu proizvode demineraliziranu vodu – to je „sintetska tekućina“ koju kao takvu u prirodi ne pronalazimo. Čak i kišnica sadrži mineralne soli i štetne tvari, sve dok ne padne na tlo te počinje otapati druge tvari. Taj proces je uzrok i izvor svega života

   Sve vode, izvori, potoci, rijeke, jezera, mora, bunari, snabdijevaju biljke (povrće, voće, salata, itd.) sa anorganskim mineralima. Te iste vode služe od samog nastanka života pa do danas također i kao voda za piće.

   Tek od otkrića obrnute osmoze, od 1965., „svijet se očito naglo promijenio“! (??) Kako smo samo sa tim „nesnošljivim anorganskim mineralima“ u pitkoj vodi, kroz tisuće godina do danas uopće mogli preživjeti?

  • Kod uređaja za obrnutu osmozu mikrobiološke nečistoće predstavljaju ogromni problem. Između ostalog, kroz retrogradnu kontaminaciju bakterije, mikroorganizmi, paraziti i virusi mogu prodrijeti u sustav

   Ti mikroorganizmi se zbog vrlo velike površine osmozne membrane, mogu u takvoj mjeri razmnožiti da postanu opasni po zdravlje. Zbog vrlo slabog protoka vode u takvim sustavima, ogromne koncentracije kolonija bakterija, parazita i virusa ne mogu se također u dovoljnoj mjeri isprati.

   K tome u vodu za piće ulaze još i mikroorganizmi koji se u spremniku s vodom, nesmetano i eksplozivno razmnožavaju. Bez redovnog održavanja i čišćenja, ovo je opasnost koju nije moguće kontrolirati.

   Ozbiljni proizvođači upućuju na redovne intervale održavanja (min. svakih 3 mjeseca), te na pravilnu dezinfekciju kompletnog sustava.

 

Mogućnosti za zaustavljanje kontaminacije:

 

a) Dezinfekcija se treba provoditi svakih 4 tjedana. Pojedini proizvođači preporučuju dezinfekciju najkasnije nakon 3 mjeseca, ali i kod takvih intervala dolazi do ogromnih troškova održavanja jer se takvi pothvati u pravilu moraju sprovesti od strane stručne osobe.

U stvarnosti se međutim, dezinfekcija ne provodi NIKAD, pošto korisnik o tom skupom i zahtjevnom postupku niti nije previše informiran. Bio bi to ipak dobar razlog za „odbijanje kupnje“.

 

 b) Dogradnjom UV uređaja mogu se mikroorganizmi inaktivirati (ali ne i paraziti koji su

     UV – otporni). UV uređaji su skupi, zahtijevaju napajanje te zagrijavaju vodu.

Osmozni uređaji za kućnu uporabu mogu umanjiti nitrate i nitrite između 85 – 92%. Tako se preostali nitrat (8 – 15%) pomoću UV zračenja, pretvara u nitrit koji je u velikoj mjeri kancerogen. Ovdje se nažalost događa točno ono što se pomoću uređaja za filtriranje pokušava spriječiti.

  • Uređaji za obrnutu osmozu troše ogromne količine pitke vode. Za 1 litru filtrirane vode utroši se još minimalno 3 litre „otpadne“ vode. Kod sustava bez spremnika sa manjim stupnjem filtracije još uvijek oko 1,5 litara.

   Kod proizvodnje procesne vode (apoteke, akumulatori itd.) gdje se traži voda od visoke čistoće, utroši se za 1 litru osmozne vode i do 20 litara otpadne vode. Već iz ekoloških razloga, gdje su resursi sve manji i manji, danas se takva potrošnja pitke vode ne može više opravdavati.

   Uostalom, u područjima siromašnima pitkom vodom, takvi uređaji su već i zabranjeni (Mallorca, Španjolska, Grand Canaria, itd.).

  • Ovisno o pojedinim komponentama sustava, potrebno ih je zamijeniti između 3 tjedna i 2 godine. Uložak za kamenac mora se mijenjati čak već nakon 3 tjedna, zbog zasićenja, što korisnik ni ne primjećuje. Tako se kamenac taloži na osmoznoj membrani koja se može „isušiti“, popucati i propuštati štetne tvari u pitku vodu.

   To je od strane korisnika također neprimjetno, osim ako se provode redovne analize vode, što opet iziskuje dodatne troškove, te se u praksi, po pravilu, također ne radi.

 

ZAKLJUČAK:

 - uređaji za obrnutu osmozu odlični su za proizvodnju procesne vode

 - za proizvodnju živežne namirnice – vode, NISU primjereni

 - proizvedena voda je demineralizirana, što kroz duže uživanje može dovesti do

   oboljenja

 - takva voda doprinosi prekiseljavanju organizma

 - takvi uređaji imaju visoki rizik kontaminacije (retrogradna kontaminacija)

 - ogromna potrošnja vode

 - ogromni troškovi održavanja

 - kod dograđene UV dezinfekcije moguće stvaranje nitrita

 - uređaji zahtijevaju mnogo prostora